среда, 15. јун 2011.

Kafa

Kafa...mmh.Volim ovaj napitak.Vole je i ljudi širom sveta,da li zbog njenog ukusa ili zbog toga što se uz kafu sedne sa prijateljima i čavrlja, sasvim j svejedno.Bitno je da prija.

Sa šećerom ili bez ,sa šlagom ili bez,espreso ,instant ili turska,kafa je kafa .
Ja lično najčešće ujutru popijem tursku,jaku.Kad pijem na poslu sa kolegama obično 3 u 1.U kafeu preferiram espreso sa mlekom.

Kao što vidite ljubitelj sam svih vrsta,mada mi je turska favorit. Tako da kad sam bila u Istanbulu probala sam je i tamo.Što bi se reklo, kako to da odeš u Tursku a ne popijes tursku kafu. Mogu vam reći da sam najbolju tursku kafu pila u jednom običnom lokalu u starom delu gradu, a probala sam je na više mesta. Čak ni na onim velelepnim i besprekorno uredjenim mestima koja smo prave kafu i čokoladice u Istanblu nisam popila tako dobru kafu.
Konobar u tom malom uličnom kafeu me je dobro upamtio,a video me je smao jednom predhodnog dana.Kaže da skoro u njegov lokal nije ušao neko ko je toliko uživao u kafi. Na dan polaska svratila sam da popijem još jednu divnu kaficu pred put i rekla sam im da im je kafa najbolja u gradu koju sam pila tih dana (to sam rekla iskreno od srca), a za uzvrat sam dobila kafu i baklave na račun kuće i fildžan za uspomenu.
Mmmh...Čini mi se da i sada kad zatvorim oči osetim onaj divan ukus kafe, i onaj miris koji mi se čini još stoji u nozdrvama.


1 коментар: